22.02.2023. godine
Poštovani predsjedniče i članovi skupštinskog odbora za zdravstvo, dozvolićete mi da na početku ovog mog obraćanja istaknem ulogu i značaj Ljekarske komore Crne Gore, kao krovne usko profesionalne, nezavisne organizacije ljekara čiji su članovi svi ljekari Crne Gore bez izuzetka. Njen zadatak je da zajedno sa resornim ministarstvom učestvuje u pravljenju strategije vezane za planiranje zdravstvene zaštite Crne Gore, kao i da aktivno učestvuje u izradi zakona vezanih za pitanje zdravstva uopšte. Priznaćete da ona ima najbolji i najprecizniji uvid u potrebe i ljekara i pacijenata na čitavoj teritoriji Crne Gore. Prilikom pravljenja nacrta Zakona o zdravstvenoj zaštiti od strane Ministarstva zdravlja Ljekarskoj komori Crne Gore nije dostavljen isti, tako da je Ljekarska Komora prvobitno dostavila predloge, sugestije i primjedbe u odnosu na važeći Zakon o zdravstevenoj zaštiti koji, složićemo se svi, nikako nije bio dobar i morao se mijenjati. Iako je Ljekarska komora Crne Gore uputila e-mailom i pisano zahtjev da se dostavi konačni nacrt ovog zakona koji je predmet današnje sjednice isti nije dostavljen tako da u konačnom sa sigurnošću ne mogu kao predstavnik Ljekarske komore govoriti što sve čini sadržaj istog i koje su izmjene izvršene.
Ljekarska komora smatra da je sačinjavanje novog zakona izuzetno kompleksan posao koji zahtijeva aktivno učešće svih subjekata relevatnih za ovu oblast kako bi građani Crne Gore prevashodno bili na najbolji način zdravstveno zbrinuti, a zdravstvenim radnicima bili obezbjeđeni optimalni uslovi za rad. Smatramo da novi zakon mora biti napravljen po savremenim standardima profesije, te se ne mogu složiti sa nekim konstatacijama predstavnika Ministarstva zdravlja kada na neke od primjedbi Ljekarske komore se daje odgovor ,,da bi zakon bio savremen, ako bi živjeli u savremenoj državi”.
Imajući na umu staru izreku koja kaže da “ako hoćete sa nekim da postignete dogovor počnite od onoga u čemu se slažete”, možemo konstatovati da se sigurno slažemo da je interes svih nas da se novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti uredi na najbolji mogući način. Saglasni smo da javno zdravstvo treba jačati i proširivati da bi što kavalitetnije i što više bilo na usluzi građanima Crne Gore. Istaći ću da Vlada jeste pokazala kapacitet u tom pravcu tako da se u okviru Kliničkog centra Crne Gore grade objekti od velikog značaja za crnogorske građane, ali ostala je na sjeveru bolnica Pljevlja čijem višedecenijskom urušavanju svjedočimo svi. Ono što smatramo najvažnijim i najaktuelnijim pitanjem jeste sačuvati Institut “Simo Milošević” u Igalu i osposobiti bolnica Meljine za trentno najvažniji projekat u državi - zdravstveni turizam. Svjesna sam da pomenuto nije tema današnje sjednice, ali urgentnost rješavanja i ovih pitanja se u svakom trenutku nameće sama po sebi. Smatram da cjelokupna javnost mora da ima posebno poštovanje za rad, profesionalizam, požrtvovanost i strpljenje svih zdrastvenih radnika zaposlenih u Institutu “Simo Milošević” koji se, bez obzira na visinu primanja kojih treba svi da se stidimo, bore za Institut, za svoj grad Herceg Novi, za svoju državu Crnu Goru tj. za svoje građane. Privilegija koju imaju građani Crne Gore kao i oni koji dolaze sa strane, a to je da dobiju vrhunsku rehabilitaciju u Institutu i koriste usluge Inistituta je od neprocenjivog značaja upravo za sve njih – korisnike usluga. Kada država kaže da su zdravstveni radnici krivi za nešto što u zdravstvenom sistemu ne valja priznala je svoju nemoć i nesposobnost. Nijesu zdravstveni radnici krivi za probleme u Institutu, već su, naprotiv, jedino oni zaslužni što Institut još uvijek služi građanima Crne Gore. Napomenuću da su čitav zdravstveni sistem i u najtežim trenucima za crnogorsko zdravstvo održali upravo zdravstveni radnici.
Iz ovoga proizilazi da je prioritet države da zadrži zdravstvene radnike u sistemu i to mora da je jedan od prioriteta i ovog zakona. Dakle, moramo zadržati dobre ljekare, zadržati mlade ljekare, omogućiti im adekvatno školovanje u eminetnim centrima i moramo imati na umu činjenicu da čovjeka možemo vezati samo ako mu damo slobodu. Dakle, zabrane koje su potrencirane novim nacrtom zakona ne mogu urediti zdravstveni sistem u državi, mislim prevashodno na zabranu ljekarima da rade u privatnoj praksi nakon okončanja obaveza koje imaju saglasno svojim ugovorima o radu, kao i zabranu da nosilac djelatnosti u privatnoj zdravstvenoj ustanovi može biti lice sa navršenih 66 godina života.
Cilj zakona treba da bude da pružimo pristupačniju i kvalitetniju zdravstvenu zaštitu građanima Crne Gore nezavisno od toga da li će to biti javni ili privatni sektor. Dakle, potenciramo da ne samo zdravstveni radnici nego i građani moraju da imaju svoju slobodu u sistemu zdravstvene zaštite, to jest da izaberu u kom sistemu, javnom ili privatnom, će se liječiti. Napominjem da u privatnom zdravstvenom sistemu postoji veliki broj garađana koji hoće da plate svoj komfor i izaberu kod kog ljekara će se pregledati što im se mora omogućiti. Građanima koji ne mogu da plate usluge u privatnom zdravstvu, a ukoliko u javnom zdravstvu postoji ,,usko grlo,, za pružanje zdravstvenih usluga u određenim oblastima kroz koncept privatnog – javnog partnerstva se navedeno mora omogućiti. Dakle, za jačanje javnog zdravstvenog sistema možemo i moramo da upotrijebimo privatne zdravstvene ustanove, a za dobrobit svih građana Crne Gore. Poimanje koje se može čuti da ,,znanje ljekara u javnom zdravstvenom sistemu treba da bude samo privilegija javne zdravstvene ustanove u kojoj ljekar radi, te da se ne može koristiti u privatnoj zdravstvenoj ustanovi” je, s aspekta upravo pomenute dobrobiti pacijenta, neprihvatljivo. Svaki ljekar, na svakom mjestu i u svakoj prilici svoje, decenijama sticano znanje, mora i u obavezi je da stavi u službu čovjeka. Teza da dopunski rad ljekara u privatnim zdravstvenim ustanovama utiče na listu čekanja je neprihvatljiva, jer je ista netačna. Dozvolićete mi da pojasnim, prevashodno radi građana Crne Gore, šta znači lista čekanja koju posjeduje svaki uređeni zdravstveni sistem. Lista čekanja definiše prioritetnog pacijenta tj. pacijenta kome je pregled neophodan u što kraćem roku, pacijenta kome je potreban kontrolni pregled, da li za tri, šest mjeseci ili godinu dana, i pacijenta koji dolazi prvi put na specijalistički pregled i koji, napominjem, mora biti već obrađen na primarnom nivou zdravstvene zaštite. Napominjem da urgentni pacijenti nijesu na listi čekanja, već isti bivaju odmah zdravstveno zbrinuti u zdravstvenoj ustanovi odgovarajućeg nivoa zdravstvene zaštite.
Takođe, teza da je razlog za zabranu dopunskog rada ljekarima, mimo javne zdravstvene ustanove, nemogućnost kontrole navodnih nepravilnosti i navodnih zloupotreba dopunskog rada od strane ljekara gdje se čak navodi da pacijent kako se kaže ,,mora doći,, u privatnu zdravstvenu ustanovu da bi nakon toga bio primljen u Klinički centar, kako se čuje iz Ministarstva zdravlja, je još jedan primjer prebacivanja odgovornosti na ljekare zbog nesposobnosti države da kroz inspekcijske mehanizme utvrdi postojanje ili nepostojanje ovih navoda. Umjesto adekvatne kontrole od strane države, koja je upravo pozvana da je sprovede, ljaga se baca na sve ljekare i država kroz zabranu i kažnjavanje svih uz kršenje ustavom zagarantovanih prava ljekara pokušava da odbaci sopstvenu odgovornost.
Cilj ove države mora biti da zadrži mlade ljekare u sistemu, a to je jedan od prioritenih ciljeva Ljekarske komore i mislim da smo po ovom pitanju u potpunosti saglasni. Međutim, kroz važeće propise, ova namjera ne proizilazi, jer kako drugačije tumačiti normu koja opredeljuje nadokandu za odvojeni život u iznosu od 110 eura za ljekara specijalizanta koji specijalistički staž obavlja na teritoriji Crne Gore, odnosno iznos od 330 eura za ljekara koji specijalistički staž obavlja van Crne Gore. Predmetni iznosi ne mogu pokriti elementarne troškove stanovanja, ishrane i obezbeđenja neophodne literature za učenje. Napomninjemo da se njihova osnovna plata od 1200 eura ostavlja porodici koja najčešće nema riješeno osnovno egzistencijalno pitanje kao što je stambeno pitanje. Priznaćemo da je ovo krajnje destimulišuće za sve mlade ljekare koji treba da se nakon specijalističkih studija opredijele da žive u svojim matičnim gradovima gdje su deficitarni.
Takođe, moram navesti da je trenutni obračun zarada za zaposlene na primarnom nivou zdravstene zaštite krajnje destimulišući i u neskladu je sa ciljem zdravstvenog sistema da ojača ovaj nivo zdravstvene zaštite koji bi trebao da pruža oko 80 % zdravstvenih usluga.
Vrlo važno pitanje kojim se Ljekarska komora bavi je zaštita crnogorskog tržišta što se tiče pružanja zdravstvenih usluga građanima Crne Gore, jer smo svjedoci velikog priliva ljekara iz inostranstva sa diplomama koje nijesu kompatibilne sa nivoom zdravstvenih usluga koje se traže u našem zdravstvenom sistemu. Obzirom da najbolji uvid u navedeno ima upravo Ljekarska komora, kao profesionalno udruženje sastavljeno od stručnjaka iz svih oblasti medicine i svih akademskih nivoa, ona je najkompetentniji subjekat kada je riječ o izjedanačavanju stručnih kavalifikacija, specijalizacija i užih specijalizacija, što smo kao odgovor dobili i od Ministarstva prosvjete. S obzirom na tu činjenicu, a i na činjenicu iz uporedne prakse drugih Komora iz regiona, tražimo da se predmetnim nacrtom zakona Ljekarska komora Crne Gore prepozna kao jedini subjekat za postupanje po ovom pitanju.
Dakle, Ljekarska komora traži samo ono što je u interesu građana Crne Gore, a samim tim u sistemu zdravstvene zaštite neodvojivo od interesa zdravstvenih radnika – ljekara
Čini se da nije suvišno poručiti sa ovoga mjesta da smo svi mi na istom zadatku rukovođeni istim ciljevima u interesu kojih moramo naći i više razumijevanja kroz upravo ovakve razgovore i sastanke, te da Ljekarska komora ne spori dobre namjere resornog ministarstva za rješavanje aktuelnih pitanja, ali je to moguće jedino uz pomoć ljekara tj. Ljekarske komore Crne Gore.
10.02.2023. godine
Predsjednica Ljekarske komore Crne Gore gostovaće večeras u emisiji „Okvir“ na RTCG u 20:00h.
09.02.2023. godine
The job vacancy for Health Officer (NOB), Temporary Appointment, Podgorica, Montenegro - Open to Montenegro nationals only is readvertised for additional one week time. The deadline for application is 15 February 2023, by 11:55PM. Read more
02.02.2023. godine
Ljekarska komora Crne Gore poziva svoje članove da daju podršku kolegama iz Instituta za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju „Dr Simo Milošević“ A. D. Igalo i potpišu peticiju pristupanjem linku koji je u nastavku: PETICIJA
03.02.2023. godine
PONOVNI POZIV KOMISIJE ZA MLADE LJEKARE LJEKARSKE KOMORE CRNE GORE
Poštovane koleginice i kolege,
Odlukom Izvršnog odbora Ljekarske komore Crne Gore br. 380/3 od 20.09.2021. godine osnovana je Komisija za mlade ljekare. Zadatak Komisije je, između ostalog, razmatranje nacrta i prijedloga zakona i drugih akata koji se odnose na statusna pitanja mladih ljekara; kao i iniciranje donošenja novih zakonskih i podzakonskih rješenja koja se odnose na pitanja položaja mladih ljekara.
Tim povodom, Komisija je donijela Odluku o pokretanju inicijative za izmjenu i dopunu Pravilnika o kriterijumima i postupku za odobravanje specijalizacija i pravima i obavezama kandidata kojima je odobrena specijalizacija prema zdravstvenoj ustanovi (Sl. list Crne Gore br 22/16).
Komisija je započela internu proceduru predlaganja izmjena i dopuna pomenutog Pravilnika, te je tim povodom februara 2022. godine uputila Javni poziv mladim ljekarima da u odnosu na pomenuti Pravilnik dostave predloge, komentare i sugestije. Kako na poziv nije bilo pristiglih predloga, komentara i sugestija, to Komisija ovim putem upućuje ponovni poziv za dostavu predloga, komentara i sugestija koje se mogu poslati na mejl mladi@ljekarskakomora.me, najkasnije do 01.03.2023. godine.
Unaprijed zahvaljujemo za pomoć.