Ljekarskoj komori Crne Gore su se u više navrata, telefonskim putem, obraćali građani - pacijenti izražavajući nezadovoljstvo zbog situacije sa kojom se često susreću u praksi. Naime, ukazuju na problem koji se ogleda u tome da pacijenti, nakon višesatnog čekanja, naročito u Urgentnom centru Kliničkog centra Crne Gore, i pored hitnog zdravstvenog zbrinjavanja, bivaju upućeni da se radi propisivanja terapije obrate svom izabranom ljekaru. Tom prilikom, oni su prinuđeni da ponovo čekaju u redovima, kako bi im bili propisani recepti za terapiju koja im je već indicirana. Na navedeni način, pacijenti kojima je zbog hitnosti zdravstvenog stanja pružena urgentna medicinska pomoć, dodatno se izlažu naporu i višesatnom čekanju kod izabranog ljekara, što može dovesti do pogoršanja njihovog zdravstvenog stanja i u potpunosti je suprotno svrsi hitnog medicinskog zbrinjavanja.

Na ovu problematiku su ukazali i ljekari sa sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite, koji ističu da im je u potpunosti uskraćena mogućnost propisivanja recepata, iako su upravo oni ti koji postavljaju dijagnozu i određuju terapiju. Ovakvo normativno i organizaciono rješenje teško je razumljivo, jer ne doprinosi efikasnosti zdravstvenog sistema, niti interesima pacijenata, već naprotiv – dovodi do nepotrebnog administrativnog opterećenja i dodatnog zadržavanja pacijenata u zdravstvenim ustanovama. Na ovaj način se administrativno rasterećuju ljekari sa primarnog nivoa zdravstvene zaštite i omogućava da daju svoj puni doprinos u svakodnevnom liječenju pacijenata.

Posebno ukazujemo na činjenicu da savremeno crnogorsko društvo karakteriše sve veći broj staračkih domaćinstava, usljed čega stariji pacijenti nerijetko nemaju mogućnost da ih neko zamijeni ili im pomogne prilikom višesatnog čekanja u čekaonicama ispred ordinacija izabranih ljekara, što dodatno otežava ostvarivanje njihovih prava na zdravstvenu zaštitu.

Neprihvatljivo da se pacijentima onemogućava da, na osnovu izvještaja ljekara specijaliste, bez obzira na to da li je izdat u javnoj ili privatnoj zdravstvenoj ustanovi, kupe propisani lijek u apoteci. Ovakvo ograničenje naročito je problematično kada je riječ o turistima i drugim licima koja nijesu dio redovnog sistema zdravstvene zaštite u Crnoj Gori, a kojima je tokom boravka u zemlji neophodna odgovarajuća terapija. Time se ne otežava samo pravovremena dostupnost potrebnih lijekova, već se stvara i nepotrebna prepreka za strane goste, što može negativno uticati na njihov osjećaj sigurnosti i kvalitet boravka u Crnoj Gori.

Posredno, ovakva praksa nanosi štetu i crnogorskoj privredi, posebno turističkom sektoru, jer dostupna i funkcionalna zdravstvena zaštita predstavlja jedan od elemenata ukupnog kvaliteta i sigurnosti turističke destinacije.

Takođe, želimo da ukažemo i na svojevrsni paradoks sa kojim se suočavaju ljekari iz Crne Gore, a koji se ogleda u činjenici da isti, prilikom boravka u inostranstvu, na osnovu ljekarske legitimacije, imaju mogućnost da podignu lijekove u apotekama, dok im se to pravo u Crnoj Gori osporava. Smatramo da je ovakva praksa nedopustiva, te da zahtijeva hitno preispitivanje i adekvatno normativno rješenje.

Imajući u vidu sve navedeno, molimo Vas za hitno razmatranje iznijetih pitanja i preduzimanje odgovarajućih mjera u cilju unapređenja sistema propisivanja terapije, zaštite prava pacijenata, kao i položaja i profesionalnog integriteta ljekara.